ČUVANJE I SKLADIŠTENJE POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA

Osnovni cilj čuvanja poljoprivrednih proizvoda je skladištenje proizvoda nakon berbe u takvim uslovima gde se zadržava njegov kvalitet i gde ne dolazi do  gubitaka u težini.

Šta je važno znati pre skladištenja:

– koji poljoprivredni proizvodi se mogu skladištiti,

– na koji način treba čuvati poljoprivredne proizvode koji se skladište

-koliko dugo će trajati skladištenje tih proizvoda

-koji su to optimalni uslovi za skladištenje i čuvanje proizvoda.

Prostor u kome se čuvaju poljoprivredni proizvodi mogu biti podna skladišta, podrumi, silosi, koševi za kukuruz, improvizovani, ali i specifični -trapovi, hermetička skladišta…kao i hladnjače.

Proizvodi se skladište obično  iza berbe,žetve, nakon vađenja ili uz određene obrade (dodatno pranje, sušenje, tretiranje…).

Skladištenje i čuvanje kukuruza

Kukuruz se može prirodno dosušivati u klipu do prihvatljive vlage. Ako se u skladištima čuva u zrnu, vrlo je bitno da se zrno očisti i da se
pravilno skladišti, u smislu prikladne ambalaže u kojoj se čuva, izolaciji skladišnog prostora, temperaturi, vlazi, itd. Bitni su higijenski uslovi pri čuvanju kukuruza u raznim objektima, naročito kad je reč o glodarima, insktima i gljivicama. Zato je potrebno osigurati što povoljnije uslove da se izbegne napad štetočina i bolesti, ili izvršiti potreban tretman ukoliko je potrebno.

Čuvanje krompira

Premda se koristi i u zamrznutom stanju, ipak ga najčešće koristimo u svežem obliku i to tokom cele godine. Stoga ga je potrebno pažljivo skladištiti i čuvati od truleži ili klijanja da bi mu izgled i ukus ostali nepromijenjeni.

Skladištenje krompira

Pre skladištenja treba pregledati i odvojiti oštećene, jako prljave i zaražene krtole. Krompir se sprema u vreće ili stavlja u prostor predviđen za skladištenje. Ne sme biti poslagano više od šest vreća jedna na drugu jer bi se krtole u donjim vrećama mogli oštetiti te oboleti od skladišnih bolesti. U prostor predviđen za čuvanje krompira krtole se skladište do visine od 1,5 m.

Skladišni prostor

Koliki skladišni prostor treba osigurati, zavisi  od zapreminske mase i načina čuvanja (vreće, rinfuza, boksevi).

U 1 m3 prostora stane 650 kg (maksimum 700 kg) krompira u rasutom stanju, što znači da za 1,0 t (1.000 kg) krompira treba osigurati  1,44-1,55 m3) skladišnog prostora.

Tona krumpira u boksovima zauzima bitno veći prostor (ali pruža najbolje uslove čuvanja) u poređenju s istom količinom krompira, koji se skladišti u rinfuzi. U 1,0 m3 skladišnog prostora stane prosečno 400 kg krumpira, koji se skladišti u boksevima.

Tokom čuvanja dolazi do gubitaka u težini i kvalitetu krompira. Osnovni gubici nastaju zbog isparavanja vode preko pokožice  i usled „disanja” (respiracija). Krompir vađen u jesen ima gubitke u prvom mesecu skladištenja oko 2-3 %, a u sledeća 4 mjeseca 0,5-0,8 %. Gubici se posle značajno povećavaju naročito u proleće  i u vreme klijanja. Gubitke mogu prouzrokovati i mnoge specifične bolesti čiji se razvoj može očekivati za vreme čuvanja.

Čuvanje i skladištenje povrća

Iako je s nutritivnog aspekta najbolje koristiti sveže povrće, zbog sezonskog karaktera proizvodnje razvijeni su različiti načini njegovog čuvanja i prerade.

Berba povrća i priprema za skladištenje

Berbu odnosno vađenje povrća namenjenog skladištenju treba obaviti u vreme njegove potpune tehnološke zrelosti. Nakon berbe, a pre skladištenja neko od povrća kao što je luk potrebno je prirodno dosušiti što se obično dešava u polju ili nekim natkrivenim prostorima.
Korenastom povrću potrebno je odstraniti lisnu masu i na kratko ga prosušiti, a nikako prati pre skladištenja.

Temperatura kao važan faktor za skladištenje povrća

Pre svega, da bi se moglo upravljati temperaturom potrebno  je redovno kontrolisati i meriti.  Poželjno je imati dva termometra od kojih se jedan postavlja izvan prostorije, a drugi u prostor u kojem se povrće čuva. Kad je spoljašnja temperatura niža i povoljnija za čuvanje povrća, što je najčešće rano izjutra, otvaranjem prozora ili ventilacijskih otvora omogućuje se uvođenje hladnijeg vazduha u skladišni prostor. Kako je hladniji vazduh teži  poželjno ga je usmeriti na dno skladišnog prostora, dok se topliji vazduh diže i sam izlazi iz skladišta.

Vlažnost vazduha

Uz temperaturu za uspešnost čuvanja povrća izuzetno je važna i vlažnost vazduha skladišnog prostora. Ako je vazduh suv, brže dolazi do sušenja površinskog sloja uskladištenog povrća i njegove smežuranosti, dok je pak kod previsoke vlage veća opasnost od razvoja biljnih bolesti. Za većinu vrsta povrća koje se skladišti optimalna relativna vlažnost vazduha je 90 – 95%. Za skladištenje lukovičastog povrća ona treba da je niža 65 – 70%.
Sadržaj vlage u vazduhu moguće je povećati tako da se u skladišni prostor postave plitke posude s vodom, da se po podu prostru navlažene jutane vreće, odnosno jednostavno da se povremeno navlaži sam pod.

Čuvanje i skladištenje povrća u domaćinstvu

Za čuvanje povrća u kućnim uslovima  potrebno je imati adekvatan prostor. Najčešće su to podrumi ili drugi prostori u kojima je moguće postići odgovarajuće uslove. Pre skladištenja u domaćinstvu u prostoru namenjenog čuvanju povrća potrebno je sprovesti higjenske mere, a za postizanje potrebnih uslova često je potrebna i izolacija. Svakako treba izbegavati prostorije kroz koje prolaze cevi za grejanje i one koje nemaju otvore u vidu prozorčića ili mogućnost ugradnje ventilatora.

Čuvanje povrće u hladnjačama

Za razliku od priručnih skladišta u kojima se uglavnom čuva povrće za vlastite potrebe,  i u manjim količinama, veće količine povrća skladište se u hladnjačama  s mogućnošću kontrole temperature, vlage i cirkulacije vazduha, a moguća je kontrola i sastava vazduha.
Hladnjače su posebno konstruisana skladišta sa izolacijom, sa komorama u kojima se pojedinačno mogu održavati željeni uslovi. U svakoj se komori čuva samo jedna vrsta povrća ili nekoliko njih ako imaju iste uslove skladištenja.